ДЕНИС КУЉИШ: Шема на неделата

СЕКОЈА ЧЕСТ НА ЧАЧИЌ, АМА КАЈ ГО СОБРА ОНОЛКАВИОТ ПОЛИТИЧКИ ШЉАМ

OVIH SU MI DANA STRASNO ISLA NA ZIVCE DVA-TRI ISTUPA NEKIH HNS-ovih PIKZIBNERA KOJI, KAO, PRINCIPIJELNO KRITIZIRAJU SDP I HDZ…

Nikad ne skitam po Opcesvjetskoj mrezi, ne posjecujem portale, ne blogiram, ne odlazim na forume, ne razumijem tacno sto je My Space, ali sve sto se dogadja u virtualnoj sferi odmah doznam posredstvom puno jaceg medija – traca. Za svako podrucje imam nekog referenta, i nista mi ne promakne; posalju mi SMS, ili stvar iskrsne u razgovoru. Tako su me odmah upozorili da je neki Jaksa Marasovic, dalmatinski tudum koji sjedi u Saboru, napao Sanadera “jer je u Ameriku vodio Denisa Kuljisa”. Kao, mene i druge novinare EPH poveo je da o njemu ljepo pisemo. Mene, dakle, Sanader da je vodio u Ameriku! Nikad u zivotu nisam isao u pratnji nekog politicara bilo kamo, niti bih isao, a u Americi sam bio jedno dvadeset-trideset puta, uvek bez Sanadera, i zivio sam ondje godinu dana, pa imam Social Security Number vec dvadeset tri godine i permanentnu vizu.

Na seminar koji je professor Banac prosle godine organizirao na Yaleu otisao sam jer me on na nj pozvao. Znao sam da ce ondje biti i Sanader, ali njega mogu videti i u Zagrebu, a privuklo me sto su najavili dolazak moga starog prijatelja iz vojske, kosovskog predsjednika Fatmira Sejdiua. No zapravo sam otisao na posjetim na selu Branka Lustiga, koji je u Yonkersu, sjeverno od New Yorka, bas na putu za New Haven, snimao novi film Ridelya Scotta. Kad je cuo da dolazim, Branko je rezervirao stol u pomodnoj “Esci”, restoranu koji drzi sin nase cuvene gastronomke Lidije Bastijanic. U Ameriku sam tako stigao prije i otisao poslije Sanadera, u vlastitom aranzmanu, a stanovao sam kod sogora u New Jerseyu i okolo krstario autom.

Sto hocu reci svim tim bezocnim hvalisanjem? Da nisam netko koga bi Sanader mogao potkupiti avionskom kartom do JFK-a. Ali ne branim se ja od Marasovica, siguran sam da moja reputacija – takva kakva vec jest – moze izdrzati i filibusterijsku saborsku upadicu nekog tupeza iz duboke provincije, koji time sto govori otkriva kako funkcionira njegova koruptivna uobrazilja – i koliko on procjenjuje da netko vrijedi ili kosta. Dan nakon Petog Sabora HDZ-a, kad je Sanader potaracao Pasalica, Ivo i ja otisli smo na ribu u “Paviljon” (ja sam platio racun) i on mi je ponudio mjesto stranackoga glasnogovornika. Naravno, nisam prihvatio, jer sam po pozivu novinar, a ne politicar, a govoreci istinu, ne bih taj posao ni znao raditi. No nisam glup i bio sam svjestan koliko bih s takve pozicije mogao steci utjecaja, pogotovu uzme li se u obzir sto sve znam o medijskim konfiguracijama, ali – neki su putovi naprosto zatvoreno. Hocu reci, pa kojem god to dupeglavcu islo, znao bih se ogrebati, samo kad bih mogao. Uostalom, tesko je s avionskim kartama za ekonomsku klasu pridobiti nekoga tko je vec imao privatni avion.

Ali, dodjavola s Marasovicem i njegovim triljskim monadama, ne bih se ja na nj ni osvrtao da mi nisu isli na zivce zaredom – i to u kratkom roku – dva-tri istupa nekih haenesovskih pikzibnera koji su se, kao, malo agitirali uoci izbora, pa sve nesto principijelno kritiziraju SDP i HDZ, kao da s prvima nisu sudjelovali u upravljanju metropolom, i onda, posto su izbaceni iz vlasti, poceli svoje sudionike optuzivati za korupciju, a druge kao da nisu na koljenima molili za koaliciju kad je poslije proslih izbora postalo jasno da se Racan ne namjerava polomiti da na svaku foru slozi vecinu… Vesna Pusic cura je iz nasega drustvenog kruga, i ja ne bih nikad rekao nesto protiv nje, ili za nju glasao. Cacic je regionalni populisticki demagog i lokalni varazdinski kabadahija, ali zapravo jedan od najsposobnijih ljudi u hrvatskoj realpoplitici, no takav sljam kakav je inace skupio u HNS zbilja je tesko naci cak i na nasoj politickoj sceni. Ako vidis covjeka koji je korumpiran kao hadezeovac, a glup kao esdepeovac, odmah znas da je haenesovac. To je famozni treci put, da se izbjegne pogibelj bipolarizma. Male stranke za velike pljacke! Koperanti za korupciju u agroindustriji, gradjevinarstvu i lokalnoj upravi.

Ne znam cime se, inace, bavio taj Marasovic – pise da je nekakav gradjevinac, bit ce, dakle, kakva postenjacina, koji se dobro uvalila na politicke pozicije pa je u splitskom Gradskom vijecu glasao za cuvenu Lazaricu, “splitiski Beverly Hills”, cudovisnu bespravno podignutu zgradurinu, koja je usprkos njegovu protivljenju, srusena. Istodobno, zasticen imunitetom, nasrce na cast postenih ljudi mizernim objedama u funkciji jeftine politicke demagogije. Kako tome odgovoriti? Ne znam se braniti, ali imam semu: tko god misli da je Jaksa Marasovic tijelo bez ganglija, neka se javi na moj mejl – nominiram ga, naime, za pokusno veliko anketno ispitivanje javno mnijenja s pitanjem – koji je najgori hrvatski politicar? Ocjenjivat ce se dojam o njihovoj pameti, postenju i politickoj karizmi…

Ocjene Jakse Marasovica i informacije koje ce mi omoguciti da bolje upoznam toga lika molim na moj sajt www.denis.kuljis.com.

(изв. Globus – nacionalni tjednik br. 851, 30.3.2007, Zagreb)