…
SUVREMENA EKONOMIJA
Opceniti pristup
U suvremenim se ucbenicima
najcesce susrece definicija ekonomike koju ju je dao Lionel Robbins. “Ekonomika
je znanost koja proucava ponasanje ljudi kao odnos izmedju ciljeva i oskudnih
sredstava koja imaju alternativnu upotrebu”. Postoji jos mnostvo razlicitih
definicija ekonomike koje necemo ni navoditi, niti cemo analizirati uzroke
njihova nastanka, jer se ovde ne bavimo tim pojmom, nego pojmom ekonomike. Kada
ne bismo znali sto je ekonomija, ne bi smo znali cime se bavi ekonomika. Prema
suvremenom stajalistu, ekonomija je bilo koji poseban sustav organizacije za
proizvodnju, razmijenu, raspodjelu i potrosnju dobara i usluga kojima ljudi
zadovoljavaju svoje potrebe. Nju mozemo shvatiti i kao skup mehanizama uz pomoc
kojih se organizira upotreba oskudnih sredstava da bi se proizvela dobra i
usluge radi zadovoljenja zelja ljudi koji zive u nekoj zajednici. Ona
ukljucuije 4 osnovna elementa: ekonomska sredstva, tehnologiju, preferencije
potrosaca i institucije.
Sasvim je jasno da je danasnja
definicija ekonomije na neki nacin mnogo univerzalnija od definicije u
robovlasnickom i feudalistickom razdoblju, jer ne ukljucije golemo mnostvo
cudorednih elemenata. Ona ukljucije i vodjenje poslova kucanstva, koje danas,
bez cudorednih elemenata, mozemo zamisliti kao sustav organizacije za
proizvodnju, razmjenu, raspodjelu i potrosnju dobara i usluga radi zadovoljenja
potreba svih ukucana i sto je mnogo vaznije, drzavu koja je jednim dijelom i
sustav organizacije za proizvodnju, razmjenu, raspodjelu i potrosnju dobara i
usluga radi zadovoljenja potreba svih njenih gradjana. Pojednostavljeno
govoreci, u toj bi drzavi njezin parlament mogli zamisliti kao gospodara, a
izvrsnu vlast kao glavnog upravitelja gospodarstva. No, ocito je da su sa scene
iscezli gospodar i rob, odnosi roditelja i djece, odnosi muza i zene, i nacini
na koji je gospodar nekada stjecao imetak. To nikako ne znaci da kucanstva i
danas nisu veoma vazan dio ekonomije. Ona vec u najjednostavnijim modelima
ekonomije, na trzistu faktora proizvodnje, nude rad i sredstva, i za dobijeni
dohodak na trzistima dobara i usluga kupuju dobra i usluge. Kucanstva omogucuju
proizvodnju, i proizvodnja radi njih i postoji. Da bismo stekli jasniju
predozbu o suvremenom poimanju ekonomije, malo cemo podrobnije opisati svaki od
njezina cetiri osnovna elementa.
Ekonomska sredstva
Ekonomska sredstva, koja se
nazivaju i faktorima proizvodnje, obuhvacaju sva prirodna bogatstva,
proizvedena sredstva i ljude koji se upotrebljavaju za proizvodnju ekonomskih
dobara i usluga. Pridjevi ekonomska i ekonomskih, upotrebljavaju se radi toga
da bi se naglasilo da su kolicine sredstava i stoga, kolicine dobara i usluga
ogranicene, i da se zbog njuhove oskudice za njih moraju platiti iznosi koji se
nazivaju cijenom faktora i cijene proizvoda.
Ekonomska sredstva cesto se
rasclanjuju na kapital, zemlju i rad. Kapital tvore sva moguca proizvedena
pomagala koja se izravno i neizravno upotrebljavaju za proizvodnju ekonomskih
dobara i usluga. To su razliciti strojevi, alati, prijevozna sredstva, zalihe
proizvoda i sl. Zemlja za ekonomiste, ukljucuje sva prirodna bogatstva koja se
upotrebljavaju za proizvodnju dobara i usluga. Takva su bogatstva: plodno
zemljiste, voda, sume, nafta, plin, rudnici metala, razliciti metali i druga
bogatstva. Konacno, pod radom
podrazumijevamo sve ukupne psihicke i fizicke sposobnosti ljudi koji mogu biti
upotrebljeni u proizvodnji. Rad se javlja u razlicitim oblicima, a njih je
gotovo nemoguce, ali i nepotrebno nabrajati. Gledano sa stajalista opceg
napretka, posebno valja izdvojiti dvije vrste rada: rad poduzetnika i rad
menadzera. Poduzetnik je osoba koja zapaza unosne moguznosti, preuzima rizike i
dovodi do ekonomskog napretka, a menadzer je osoba koja planira, uskladjuje i
upravlja. Poduzetnici osnivaju, a menadzeri vode poduzeca.
Nadam se da nije tesko zamisliti
kako bi se u skladiu sa navedenom klasifikacijom, bez poteskoca mogli svrstati
ekonomska sredstva i ekonomska dobra i usluge davnog gospodarstva.
Tehnologija
Razliciti procesi transformiranja
sredstva za proizvodnju transformiraju se u proizvode i usluge. Skup svih
procesa koji mogu proizvesti neki proizvod naziva se tehnologija. Sve
tehnologije tvore skup proizvodnih mogucnosti. Tehnologiju mozemo zamisliti kao
kuharicu koja sadrzi recepte za proizvodnju hrane, s tom razlikom da ona isti
proizvod moze dobiti uz pomoc razlicitih recepata, odnosno razlicitih
kombinacijama faktora proizvodnje. Skup proizvodnih mogucnoti sadrzi sve moguce
kombinacije dobara i usluga koje se mogu proizvesti iz danih sredstva dostupnim
tehnologijama. Kao sto je poznato, posebnu pozornost zasluzuju kombinacije sa
gorne granice skupa proizvodnih mogucnosti, koju nazivamo granicom proizvodnih
mogucnosti. Dolazak na tu granici ovde ne proucavamo. To je zadatak ekonomike.
Svaku bismo mogucu kombinaciju dobara i usluga iz skupa proizvodnih mogucnosti
mogli na beskonacno mnogo nacina razdijeliti medju stanovnike neke zemlje i
tako, samo iz te kombinacije, dobiti beskonacno mnogo socijalnih stanja.
Pozitivna ekonomika nastoju naci
stvarno socijalno stanje, a normativna ekonomika procjenjuje to stanje sa
stajalista drustvenog blagostanja.
Procesi, tehnologija, skup
proizvodnih mogucnosti, socijalno stanje dovoljno su opceniti pojmovi da
jednako vrijede za kapitalisticku ekonomiju i robovlasnicko gospodarstvo.
Jedino sto mozemo primjetiti jest da je skup proizvodnih moguznosti brojem
kombinacija danas mnogo bogatiji nego u doba robovlasnistva ili za vrijeme
feudalizma.
Preferencije pojedinaca
Ekonomska dobra i usluge proizilaze
iz sredstva i tehnologije. Potrosaci iz tih dobara, troseci ih, izvlace
zadovoljstvo ili korist. Korisnost je ona kvaliteta dobra koja ga cini
pozeljnim. Obicno se pretpostavlja da potrosac ima preferencije koje tvore
potpuni binarni poredak, jadnako kao i to da taj poredak zadovoljava dva
svojstva: svojstvo refleksivnosti i svojstvo tranzitivnosti. Drugim rijecima,
pretpostavlja se da je potrosac racionalan. Racionalnost mu omogucije da izabere
najpozeljniju kosaricu dobara iz skupa njemu dostupnih kosarica. Na taj nacin,
gledano sa stajalista pozitivne ekonomike, vidimo kako se pojedini potrosac
ponasa. S druge strane, potpuni nam redoslijed kosara pokazuje koje je
socijalno stanje za potrosace bolje ili slabije. Tako se pokazuje da
preferencije imaji kljucnu ulogu i u normativnoj ekonomici. Sve te pretpostavke
i nalazi jednako vrijede za suvremenog i za antickog potrosaca.
Ekonomske institucije
Ekonomske institucije
pojednostavnjeno govoreci, mozemo shvatiti kao skup drustvenih pravila, po
kojima se igraju drustvene igre u proizvodnji, razmijeni, raspodjeli i
potrosnji. Taj skup sadrzi ustaljene drustvene obicaje i propisana pravila koja
ogranicuju ponasanje drustvenih subjekata, dok oni nastoje ostvariti neke
zeljene ciljeve kao sto su, na primjer, maksimizacija korisnosti ili
maksimizacija profita. Provedbu tih obicaja i pravila, koja ukljucuju i
vlasnicka prava, osigurava novovijeka tvorevina drzava. Drzava donosi zakone,
razrezuje poreze, organizira vojsku i obavlja mnoge funkcije u interesu svojih
gradjana.
Drustva mogu utvrditi razlicite
institucionalne okvire i mehanizme da bi reagirala na probleme gospodarenja ili
ekonomiziranja. Sve donedavno, dominirala su dva oprecna ekonomska sustava: kapitalizam
i naredbodna ili centralno-planska ekonomija. Njihova su svojstva dobro
poznata, jednako kao i cinjenica da se stvarnost krece izmedju cistog
kapitalizma i planske ekonomije. U mnogim nerazvijeniim zemljama prevladavaju
tradicionalne ili obicajne ekonomije u kojima uglavnom obicaji odredjuju nacin
proizvodnje, razmijene, raspodjele i potrosnje. Vec je iz navedenog ocito da ne
postoju jednistveni nacini na koje drustva reagiraju na ekonomske probleme.
Razlicite drustvene zajednice imaju razlicite kulturne i povijesne osnove,
razlicita pravila i obicaje, i oprecne ideoloske okvire, a da i ne govorimo
koliko razlicita (je) stednja prirodnih bogatstva i mogucnosti ljudi. Stoga su im
veoma razlicite i institucije koje se odnose na relativnu oskudnost. Sve te
zajednice, polazeci od prihacene ideologije i prihvacenih ciljeva, raspolozivih
materijalnih sredstava i mogucnosti ljudi, dostupnih tehnologija i
preferencija, nastoje u skladu sa svojim institucijama, efikasno upotrebiti
sredtva i ljude. Ali na rezultate svuda presudno uticu institucije i ti bi se
rezultati bitno razlikovali kada bi sve drugo bilo jednako, osim institucija.
Sa sigurnoscu mozemo dakle, reci da izbor institucija odredjuje socijalno
stanje koje ce ekonomija ostvariti.
Gledano sa danasnjeg metodoloskog
stajalista, upravljanje kucanstva antike i srednovekovlja mozemo analizirati
uzevsi u obzir odgovarajuce insitucije iz tih vremena. Naravno, polazeci iz
istog stajalista, danasnje odnose u ekonomiji nije moguce svesti na odnose muza
i zene, odnose gospodara i roba, roditelja i djece, te na nacin stjecanja
imovine iz ondasnjih vremena. Za razliku od antickih i srednovekovnih vremena,
u kojima nije bilo drzave u danasnjem smislu, i u kojima je prevladavala
naturalna potrosnja, danas postoje suvremene drzave u kojima prevladavaju
trzista s robnom proizvodnjom i jasno odredjena vlasnicka prava. Da zavrsimo
rijecima F. H. Knight: “Rijec `ekonomija` proizilazi iz dva grcka korijena koje
se odnose na upravljanje kucanstvom ili imanjem. Ali se otprilike u zadnja dva
stoljeca znacenje poopcilo na svaku upotrebu sredstva u smislu da se s njima
`gospodari` tako da se od njih dobije sto vise”.
Sve to bez moralnih normi koje je
nekadasnje poimanje ekonomije obiljno ukljucivalo.
Zakljucak
…
(изв. “EKONOMSKI PREGLED” 52, 2001 год. – Загреб)
No comments:
Post a Comment