U ovom
uratku citatelju dajem odgovor na pitanje kako je sveti Ilija poznat iz Starog
zavjeta, u puckoj tradiciji: predajama, pjesmama, obicajima, poslovicama i izrekama
dramskim igrama i slicno Hrvata i Srba nasljedio osobine poganskog glavnog boga
Gromovnika Peruna. Isto tako nastojim odgonetnuti lik i funkcije svetog Nikole,
nasljednika poganskog bozanstva smrti, zastitnika konja, rodilja, male djece.
Perun i
Volos – Veles jedina su dva praslavenska boga cij se medjuodnos nize bar
djelomice rekonstruirati. Oni stoje na suprotim stranama i medju njima vlada
stalna napetost. Kao ishodiste svoga tumacenja koristim bjelorusku pricu o
borbi izmedju Boga i Necistoga (Vraga) cijom analizom su se dosad vec bavili
Dumezil, Ivanov, Toporov, Uspenski, Katicic i Belaj.
(Belaj, V. 1998:67)
To se sporio Bog s necistim:
-Ja cu
te, kaze se, ubiti!
-A kako
ces ti mene ubiti: ja cu se skloniti!
-Kamo?
-Pod
covjeka!
-Ja cu
covjeka ubiti, grijehe cu mu otpustiti, a tebe cu ubiti!
-A ja
pod konja!
-Ja cu i
konja ubiti; covjeka cu na mjestu otstetiti, a tebe ubiti!
-A ja cu
se pod kravu skloniti!
-Ja cu i
kravu ubiti, domacina cu na mjestu otstetiti, a tebe ubiti!
-A ja cu
pod kucu!
-Ja cu i
kucu spaliti; covjeka cu na mjestu otstetiti, a tebe ubiti!
-A ja cu
se pod stablo skloniti: tamu ti mene neces ubiti!
-Ja cu
drvo razbiti i tebe ubiti!
-No, ja
cu se pod kamen skloniti!
-Ja cu i
kamen razbiti, i tebe ubiti!
-No,
eto, ja cu se kaze se, skloniti u vodu pod panj, pod kladu!
-No,
tamo je tvoje mjesto, tamo si budi!
Eto, gdje god udari grom, to Bog i Necistoga bije.
Ovduje otslikani Bog ne moze biti krscanski Bog,
nego je to poganski Bog Gromovnik, a Necisti bi u tom slucaju mogao biti bog
Volos-Veles, bog stoke t.j. “skotii bog”.
(Belaj, V. 1998:68)
Kozmicki
sukob izmedju sv. Ilije i Vraga u praslavenskom obrednom tekstu
U nize
navedenim primjerima, osim varijante Bog-Ilija moze se uociti i varijanta
Necisti-Vrag-Zmaj. To je vidljivo iz drugih dviju bjeloruskih inacica iste
price: ”Eto tu na ovoj gori grom je Vraga ubio” i ”eto tu je grom ubio Zmaja.
(Ivanov – Toporov 1974:76) navodi Belaj, V. 1998:68)
Lik sv.
Ilije je folkloriziran, a poprimio je osobine poganskog boga groma Peruna.
Prema
sokackoj predaji sa Vade pored Mohaca i samo rodjenje Ilije. Nedvojbeno, u liku
svetog Ilije nazire se praslavenski bog groma Perun, dok je osobine njegova
suparnika Volosa-Velesa nasljedio Vrag.
”Kad je
Bog stvorio Adama, od blata ga napravio, kaze Vrag:
-Ja to
mozem napraviti!
-Hajd,
napravi! Kaze Bog.
Pravi
vrag od blata coeka... ali ga nije mogo dic, al ni ga mogo ozivit!
Kaze Bog ovom coeku sto je Vrag pravio:
-Ilija,
dizi se I udri svog oca di ga nadjes!
Sto je vrag pravio, tog je Bog digo.
Ope` ce Bog:
-Ilija, dizi se i udri svog oca! –oca, koga
napravio od blata – digod ga nadjes!
Sad, kad grmi, Ilija uvik trazi svog oca, da ga
moze ubit. A otac se sakriva pod
drvlje… Dakle, grom pukne u drvo, no, pogodio Ilija svog oca, ali Vrag
pobigne…
Kad Ilija svog oca ubije, onda ce biti kraj svita!”
(kazivao Ivan Kovac – Car, Vada – Mohac;
pribiljezio Djuro Frankovic)
Slicna
predaja je poznata i u Madjara:
”Gospodin
Bog i Sotona su se nakon utemeljenja svijeta skupa divili ljepoti stvorenoga
svijeta. Tada je Sotona ugledao covjeka u Raju. U njegovom srcu buknula je
mrznja, a da bi se Gospodinu Bogo narugao u prasinu je nacrtao lik slican
Adamu. Nazvao ga Ilijom te ga je htio ozivjeti:
Ilija,
ustani!
Ali
covjek od praha niti da se pomakne.
Na to je Gospodin Bog rekao:
-Ilija,
ustani I gadjaj onoga koji te stvorio!
Na to je
Ilija odmah ustao i na zapovijed Gospodina poceo je Sotonu gadjati gromom.
Od tog
vreman postoji sijevanje i grmljavina. Stoga zitelji u Gyevi kazuju: ”Ilija se
bori sa Sotonom”.
(Balint S. 3.1998:75)
U Srba i Makedonaca zapisane su slicne predje:
“Kad grom udara, onda kazu da sveti Ilija, po
zapovjesti Bozjoj, gadja Djavla (uzvrdao
se kao djavo ispred groma), zato govore da se ne valja krstiti kad grom
puca, da ne bi Djavo u nevolji pobjegao pod krst, u koji grom nece udariti”.
(Karadzic, V. st.1952, navodi Nodilo, N. 1981:143 i Belaj, V. 1998:73)
U makedonskom sazetom zapisu iz Velesa (nomen est omen, ”ime je znak” rekli su
stari Latini) junaci su pomijenjeni. Zmej
(zmaj) je djelatan gromovnikov pomocnik, dok je njegov zmajski suparnik neka lamnja (iz novogrckog preuzeto, u
znacenju “duh, tvara”). Srodnost s hrvatskom (sokackom), madjarskom,
bjeloruskom pricom vise je nego ocita.
“Sveti
Ilija grmi sos kocijata. Zmejot frla ogin po lamnjata i ako se skrie lamnjata
vo vesco: u covek, u kamen ili u sco da bilo, kje frli zmejot na tova mesto sos
strela, sos ostrila od kamen i ako go pogodi, kje go tresci.”
(Sveti
Ilija grmi s kocijom.) Zmaj (antropomorfni lik) baca oganj na lamnju (bice
slicno nasem zmaju) i ako se lamnja skrie u nesto: u covjeka, u kamen ili u sto
da bude, zmaj ce baciti na to mjesto strjelicu – s kamenom ostricom – i ako ga
pogodi, tresnut ce ga.” (Matev, 1893:132, navodi Belaj, V.1988a:160,
1998:73-74)
U
Gevgeliji i okolici ”kad grom tresne vjeruju da je sveti Ilija tada ubio
lamnju” (Tanovic, S. Srpski etnografski
zbornik, knj. XL, str. 432 navodi Djordjevic, T. 1958:107)
...
(Web
objava: 22.02.2007)
No comments:
Post a Comment