„ТАКА Е ТОА ВО ВАКВИ ЧАСОВИ“
...Frank Mller nagovorio je presednika Tafta da posalje Butta s
porukom za papu – sluzben posao, ali i proljece u Rimu. Niti glavni oficir
Wilde nije mislio biti na tom brodu. Redovito se nalazio na “Olimpicu”, ali ga je “White Star” radi tog putovanja
premjestila u posljedni trenutak. Mislili su d ace njegovo iskustvo biti
korisno dok se uhoda novi brod. Wilde je to smatrao sretnom vijescu.
U telegrafskoj kabini Philips se
mucio da zadrzi radio u poslu. U 2,10 odaslao je dva V-a – sto je nejasno
uhvatio “Virginian” – dok je nastojao
prilagoditi radio radi boljeg djelovanja. Bride je posao posljednji put na
obilazak. Vratio se i nasao u kabini damu koju je hvatala nesvjestica. Bride
joj je dao stolicu i casu vode, a ona je sjedila sopeci za zrakom dok ju je
njezin suprug rashladjuvao lepezom. Dosla je k sebi te ju je muz odveo.
Bride ja otisao iza zavjese gdje
su on i Philips spavali. Pokupio je sav novac, pogledao jos jednom svoj
nepospremljeni lezaj, progurao se natrag kroz zavjesu, Philips je jos sjedio
zgrbljen nad radijem, potpuno udubljen. Ali je sad u sobi bio neki lozac koji
je pazljivo otkopcivao Philipsov prsluk za spasavanje.
Bride se zaletio na lozaca,
Philips je skocio, te su se ta trojica rvala po kabini. Napokon je Bride obavio
ruke oko lozaceva pojasa, a Philips ga udarao i udarao dok se covjek nije
opustio, onesvijescen u Brideovim rukama.
Minutu kasnije culi su kako more
klokoce uz slaz palube A, i preljeva se preko mosta. Philips je povikao:
-Dodji! Brisimo odavde!
Bride je ispustio lozaca, pa su
ta dva covjeka istrcala na camcanu palubu. Lozac je jos lezao ondje gdje je
pao.
Philips je nestao straga. Bride je otisao naprijed i pridruzio
se ljudima na krovu oficirskog prostora, koji su nastojali osloboditi
sklopljive camce A i B. Bilo je smijesno onamo spremiti camce – a osobito kad
ih je bilo samo 20 za 2.207 ljudi. Buduci da se paluba tako nagnula, bilo je
prilicno tesko odveslati i sa C i D, sa ona dva sklopljiva camca koje su
spremili odmah do prednjih soha. Bilo je nemoguce nesto uciniti sa A i B.
Ali se posada nije dala
obeshrabriti. Ako se camci ne mogu spustiti, mozda ce se njima moci otplutati.
Zato su se i dalje mucili – Lightoller, Murdoch, obrezivac fenjera Brown, podmazivac
Hurst i tuce
drugih. Na lijevom boku Hemming se borio s koloturom i priborom za camac B. Kad
bi samo mogao popraviti kraj konopa, bio je siguran da bi se jos uvijek camac
mogao spustiti. Napokon je pribor osposobio, predao koloturu sestom oficiru Moodyju
na krovu, ali mu je Moody odviknuo:
-Ne treba nam koloture. Ostavit
cemo camac na palubi.
Hemming nije znao kako bi ovako
dosegao camac B. Zato je skocio i otplivao do njega. Medjutim su camac gurali
do ruba krova, te ga na nekim veslima pogurnuli na palubu. Onamo je dospio
izvrnut.
Na desnom boku imali so jednaku
nepriliku sa camcem A. Netko je prislonio daske na zid oficirskog prostora te
su spustali camac s pramcem naprijed. Ali su jos bili daleko od uspjeha, jer se
“Titanik” sad tesko naginjao na
lijevi bok, te nisu mogli odgurati camac kad je u 2,15 most uronio, a more se
prelilo straga po camacnoj palubi. Pukovnik Gracie i Clinch Smith okrenuse se i
uputise prema krmi. Samo nekoliko koraka, te ih odjednom zaprijeci gomila
muskaraca i zena sto su se sljevali odozdo. Cinilo se da su svi putnici treceg
razreda.
U taj trenutak, dirigent Hartley
kvrcnu po svojoj violini. Regtajm prestade, te su zvukovi episkopalne crkvena
pjesme “Jesen” zabrujili po palubi i razjlegali se u tihoj noci nadaleko nad vodom.
U camcima zene su slusale diveci
se. Iz udaljenosti taj se trenutak cinio uzasno svecan. Kad si bi blizu, bilo
je drugacije. Muskarci su culi glazbu, ali nisu slusali. Previse se toga
desavalo.
-O, spasite me! Spasite me! –
povikale je neka zena Peteru Dalyju, predstavniku u Limi londonske firme Haes
& Sons, dok je on promatrao kako voda navire na palubu gdje je stajao.
-Dobra gospodjo – odgovorio je on
– spasite se sami. Samo Bog vas sada moze spasiti.
Ali ga je ona zamolila da joj
pomogne skociti, a kad je on malko promislio, shvatio je da taj problem ne moze
tako lako izbjeci. Brzo ju je primio za ruku i pomogao joj skociti. Kad je
skocio i on, velik je val plusnuo camcanom palubom otjeravsi ga od broda.
More se pjenilo i pistalo oko
stopala konobara Browna dok se znojio da dovede camac A do ruba palube. Onda je
shvatio da vise ne treba pokusavati -
camac je vec plutao. Skocio je u nj… prerezao konopce na krmi… povikao da netko
oslobodi pramac… i u isti trenutak pokupio ga je isti val koji je odnio Petera
Dalyja.
Nize i nize uranjao ja “Titanikov” pramac, a krma se polako
podizala. I cinilo se kao da se krece naprijed. To je prouzrokovao onaj val
koji je pokupio Dalyja, Browna i desetke drugih kad se valjao prema natrag.
Lightoller je promatrao taj val s
krova oficirskog prostora. Vidio je kako se svjetina pomice palubom pred njima.
Vidio je kako oni brzi uspjevaju izmicati, polaganije sustizava i guta. Znao je
da takav uzmak samo produzava smrtnu borbu. Okrenuo se s licem prema pramcu i
skocio. Kad je dosao na povrsinu, video je upravo ispred sebe kos koji je sad
bio ravno s vodom. Slijepi nagon pograbi ga, te je na trenutak otplivao do
njega kao na sigurno mjesto.
Zatim se okrenu i pokusa otlivati
od brod. Ali je more lijevalo niz ventilatore upravo ispred prednjeg dimnjaka,
te ga usisavalo natrag i drzalo na zicanoj mrezi nekog okna za zrak.Molio je da
mreza izdrzi. I pitao je koliko moze izdrzati ovako pribijen za resetku.
Nije nikad saznao odgovor. Udar
vruceg zraka odnekale duboko dolje prodro je uz ventilator i otpuhnuo ga na
povrzinu. Zijevjuci za zrakom i izbacujuci vodu, napokon je otplivao odande.
I Harold Bride zadrzao je glavu.
Kad je val prolazio, on je uhvatio raslju sklopljivog camca B, koji je jos
lezao izvrnut na camacnoj palubi kraj prvog dimnjaka. Camac, Bridea i tuce
drugih otplavilo je zajedno. Sklopljivi camac bio je jos preokrenut, te se
Bride nasao ispod njega.
Pukovnik Gracie nije bio toliko
pomorac. On je ostao u gomili i skakao s valom – bilo je gotovo kao u Newportu.
Podigavsi se na kresti, uhvatio se za donju precku zeljezne ograde na krovu
oficirskog prostora. Izvukao se gore i lezao na trbuhu upravo pri dnu drugog
dimjaka.
Prije nego se mogao dignuti, i
krov je uronio. Gracie se vrtio i vrtio u vrtlogu vode. Pokusao se popeti na
ogradu, da samo osjeti kako ga vuce dublje. Snaznim udarcem noge oslobodi se i
otpliva od broda, daleko ispod povrsine.
Glavni kuhar John Collins nije
mnogo mogao uciniti protiv vala. Imao je djetesce u rukama. Pet minuta pomagao
je s palubnim konobarom zeni iz treceg razreda s dvoje djece. Najprije su culi
da je neki camac na lijevom boku. Otrcali su onamo, i culi da je na desnom
boku. Kad su dospijeli onamo, netko im je rekao da im je najbolja prilika na
krmi. Izbezumljeni stajali su ne znajuci sto da cine – Collins je drzao jedno
dijete – kad ih je sve pomelo s palube. Nikad vise nije druge video, a dijete
mu je odnijelo iz ruku.
Jack Thayer i Milton Long isto
tako su vidjeli da dolazi val. Stajali su uz ogradu desnog boka nasuprot drugom
dimnjaku nastojeci se drzati odvojeno od svjetine koja se rojila prema krmi.
Umjesto da se penju vide, osjecali su da je doslo vrijeme da se skoci i pliva.
Porukovali su se i jedan drugome zazeljeli srecu. Long je prebacio noge preko
ograde, dok je Thayer zajahao i poceo otkopcavati ogrtac. Long je, videci preko
boka i drzeci se za ogradu rukama, pogledao gore Thayera I upitao:
-Ides li, momce?
-Samo idi, evo me odmah –
uvjeravao ga je Thayer.
Long je kliznuo dolje licem prema
brodu. Deset sekunda kasnije Thayer je prebacio drugu nogu preko ograde i
sjedio gledajuci van. Bio je oko tri metra
nad vodom. Onda se odgurnuo i skocio koliko je mogao dalje od broda.
Od ta dva nacina odlaska s broad,
Thayerov je djelovao.
Val nije uopce dosegao Olausa
Abelsetha. Stojeci uz cetvrti dimnjak, bio je predaleko straga. Umjesto da
uranja, taj je dio broda sve vise izronjavao.
Dok je izronjavao, Abelseth je
cuo kako nesto puca i lomi se…niz prigusenih udaraca… lom stakla… stropot
palubnih stolica sto su sklizale.
Paluba se toliko nagnula da ljudi
vise nisu mogli stajati. Zato su padali, a Abelseth ih je promatrao kako se
sklizu u vodu upravo ondje na palubi. Abelseth i njegovi rodjaci drzali su se
za konop u jednoj iz soha.
-Bolje bi bilo da skocimo, ili ce
nas sis povuci dolje – navaljivao je jedan njegov pasanac.
-Ne – odgovorio je Abelseth. –
Jos necemo skociti. Nema od tog i tako nista, pa mozemo ostati koliko mozemo.
-Moramo skociti! - ponovo se
zacuo povik, ali je Abelseth bio cvrst:
-Ne, jos ne.
Nekoliko minuta kasnije, kad je voda
bila udaljena samo metar pol, ta su tri
covjeka napokon skocila drzeci se za ruke. Isplivali su izbacujucii vodu.
Abelseth je bio beznadno omotan nekim uzetom. Morao je osloboditi ruke da
odmota konop, a njegova brauceda i pasanaca dotle je voda odnijela. Nekako se
razvezao, ali je sebi rekao:
-Gotov sam.
U vrtlogu konopa, palubnih
stolica, dasaka i uzvitlane vode nitko nije znao sto se zbiva s drugima. S
camaca vidjelo se kako prianjaju poput rojava pcela sa kabine na palubi,
motovila i ventilatore dok se krma podizala. Izbliza bilo je tesko vidjeti sto se zbiva, iako su – nevjerojatno –
svjetla jos gorjela bacajuzi neki sumoran sjaj.
U kasnijim pricama Archie Butt je
zavrsio na deset nacina – svi junacki, ni jedan provjeren. Prema nekim
novinama, gospodjica Marie Young, ucitelj glazbe djeci Teddyja Roosevelta,
sjecala ga se kako je povikao:
-Zbogom, gospodjice Young,
pozdravite mi moje kod kuce.
A, ipak su te iste novine
javljale da je gospodjica Young rekla kako je vidjela onu santu sat prije
sudara.
U intervjuju pripisanom gospodji
Henryja B. Harrisa, Archie Butt opisuje se kao utjelovljenje hrabrosti,
upotrebio je sake ovdje – bratski nacin ondje – u postupku sa slabicima. Ali ga
Lightoller, Gracie i drugi koji su radili na camcima upoce nisu vidjeli. Kad je
supruga Waltera Douglasa, prema svom sjecanju, mislila da je kraj camca broj 2,
oko 1,45 on je mirno stajao po strain.
Isto je bilo i s Johnom Jacobom
Astorom. Brijac August H. Weikman opisamo je posljednje casove tog velikog
milijunasa. To je bio razgovor pun onih sitnica kakve se obicno prepricavaju na
brijacevoj stolici.. Cak i otrcaniji:
-Upitao sam ga bi li se sa mnom
porukovao. On je odgovorio “Vrlo rado”…
A ipak je brijac Weikman takodjer
kazao da je otisao s broda u 1,50 dobrih pola sata ranije.
Butt i Astor i njihov svrsetak
predmet su jedne jedine price koja se pripisuje Washingtonu Dodgeu, onom
sudskom procenitelju iz San Francisca:
-Potonuli su stojeci na mostu,
jedan uz drugoga. Nisam se mogao prevariti.
Tako su novine navele njegovu izjavu.
A, ipak je dr. Dodge bio u camcu broj 13, dobrih pola milje daleko.
I nitko zapravo nije znao sto se
dogovdilo s kapetanom Smithom. Kasije su ljudi govorili da se ubio, ali o tom
nema ni trunke svjedocanstva. Upravo prije svrsetka, konobar Edward Brown video
ga je kako ide na most drzeci u ruke megafon. Minutu kasnije otisao je na most
obrezivac fenjera Hemming i nasao ga prazna. Posto je “Titanic” potonuo, lozac
Harry Senior vidio ga je u vodi kako drzi dijete. Ako se sve to uzme u obzir,
ta slika mnogo vise nego samoubojstvo pristaje tom borcu, koji je jednom rekao:
-Nekako ne mogu, a da se ne
cudim, a napose kad promatram s mosta, kako brod uranja i izranja, probijajuci
se velikim valovima. Toga covjek nikad ne prerasta.
Vidjeni ili nevidjeni, i veliki i
nepoznati sleteli su se u uskomesanu hrpu kad je pramac zario dublje, a krma
skocila vise. Melodija “Jeseni” izgubila se u zbrci glazbenika i glazbala sto
su popadali. Svjetla su se ugasila, ponovo zasjala, da se onda zauvijek ugase.
Jedna jedina petrolejka titrala je visoko na straznjem jarbolu.
Sobot i cilik razbijenog stakla
bio je sve glasniji. Neprestan gromot razlijegao se vodom dok se sve
pokretljivo odvajalo.
Neikad nije bilo takve mjesavine
– 29 kotlova… draguljima optocen primjerak “Rubajata”… 800 sanduka oljustenih
oraha… 15.000 boca piva… jaki sidreni lanci (svaka karika teska 18 kgr.)… 30
sanduka palica za golf i teniskih reketa za Spaldinga… svadbeni darovi i oprema
za Eleanor Widener… tone ugljena… limenka majora Peuchena… 30.000 svjezih jaja…
deseci palmi u posudama… pet velikih glasovira… sat nad kaminom u B-38… golemi
srebreni ormar za presanje rublja i odjece.
I gromot je jos rastao – padali
su spaliri, lonci s brsljanom i pletene stolice u Café Parisien… stapici za
shuffleboard… pedesetostruka telefonska centrala… dva klipna parna stroja i
revolucionarna niskopritisna turbina… osam tuceta teniskih lopti za R. F.
Downey & Co., bure porculana za Tiffanyja, kutija rukavica za Marshalla
Fielda… onaj znameniti stroj za stvaranje leda… nov engleski automobil Billyja
Cartera… onih 16 kovcega obitelji Ryerson, koje je lijepo spakovala Victorine.
Kad se brod jos vise nagnuo,
prednji dimnjak se strovalio. Plusnuo je po vodi na desnom boku tako da se sve
zaiskrilo, a lom se cuo iznad opceg meteza. Podmazivac Walter Hurst, koji se
mucio u vrtloznom moru, bio je napola zaslijepljen od cadje. On je sretno proisao – druge
plivace smrvile su tone celika. Ali taj dimnjak sto je pao bio je blagoslov za
Lihtollera, Bridea i druge, koje su se sad drzali prevrnutog sklopljivog camca
B. Tek sto je promasio camac, ali ga je zato otjerao tridesetak metara dalje od
trupine koja je pljuskala i okretala se.
Sad je “Titanic” plutao potpuno
okomito. Od treceg dimjnaka, pa prema krmi vireo je ravno u zrak. Tri mokra
vijka svjetlucala su se cak i u mraku. Lady Duffa Gordona cinio se poput crna
prsta sto pokazuju prema nebu. Haroldu Brideu cinio se poput patka koji roni.
Oni koji su bili napolju u
camcima jedva su mogli vjerovati svojim ocima. Dva sata su promatrali nadajuci
jos uvijek, dok je “Titanic” tonuo
sve nize i nize. Kad je voda dospijela do crvenih i zelenih svjetala na njegovu
boku, znali su da je kraj blizu… ali nitko nije mislio da ce biti ovakav – ona nezemaljska
buka, trupina pod devedeset stupnja, zvijezde jasne kao na bozicnim cestitkama.
…
(“A Night to remember”, HOLT,
RINEHART AND WINSTON inc.; изд.
„Епоха“ - Загреб, 1965 година, стр. 84 - 91)
No comments:
Post a Comment