Увод во проблематското ниво на „Sein und Zeit“
и околните списи
ДОДАТОК
Бремето на едно мислење
УВОДНА
НАПОМЕНА
U ozujku 1966. Heidegger je, u povodu clanka “Ponoc jedne svjetske noci”
(“Spiegel”, br. 7 od 7.2.1966, str. 111-113), urednistvu “Spiegel”-a uputio
citateljsko pismo. To pismo glasi:
-Neistina je da sam za vrijeme svog rektorata (kraj
travnja 1933. do veljace 1934)
svojem ucitelju Husserlu u bilo kojem obliku zabraniot pristup na Sveuciliste.
-Neistina je da su 1933. bili s moje strane prekinuti
odnosi s Husserlom i Jaspersom.
-Neistina je da je professor
Ritter, kao jedini clan nastavnog tijela Sveucilista, sudjelovao na pogrebu
Husserla, a isto tako neistina je da se professor Ritter godine 1952. suprotstavio
mojem umirovljavanju.
-Na slici, str. 113, zabiljezena
obznana nije se dogodila 1934, nego u jesen 1933.
-Odricem se od zauzimanja stava
spram neznatnije netocnih navoda.
Martin Heidegger
(“Spiegel”, br. 11, od 7.3.1966,
str. 3).
Ovi navodi javili su se i prije,
u literaturi, listovima i drugdje, pa je urednistvo protumacilo ovo reagiranje
kao “oprezno ukazivanje ‘Spiegel’-u da je Heidegger spreman izjasniti se o
predbacivanjima” (“Spiegel”, br. 23, od 31 svibnja 1976, str. 3).
Razgovor koji smo preveli iz cit.
broja, str. 193-219, odrzan je 23. rujna 1966. Glavni urednik Rudolf Augstein и odgovorni redactor za filozofiju
Georg Wolff razgovarali su s Heideggerom u njegovoj kuci u Freiburgu. Heidegger
je taj razgovor, po navodu “Spiegel”-a (1. c., str. 5), a s obzirom na temu:
slucaj „1933“, nazvao prinosom “javno objasnjenju mojega
slucaja”. Heidegger nije htio da razgovor bude objavljen za njegova zivota.
“Spiegel” (…) navodi njegove rijeci: “Nije to ni ponos ni svojeglavost, nego
jedino skrb za moj rad. Njegova zadaca je s godinama postajala sve
jednostavnija, a to znaci u polju misljenja: sve teza”.
Razgovor ne prevodimo, dakako,
samo zbog zanimljivosti obavijesti, izvjesca i ispravki. On sadrzi i teme koje
ovako jednostavno i pregnanto nisu nigdje drugdje bile formulirane, mozda bas
zbog zurnalistickog inzistiranja na njima. Iako je posve vjerovatno da je tekst
razgovora u cjelini vjerodostojan, nacin na koji je prezentiran nosi ocito
senzacionalisticko-zurnalisticki trag. Tako su najava na naslovnoj strani
“Filozof i Treci Reich”, kao i izabrani naslov za cijeli razgovor “Samo nas jos
jedan Bog moze spasiti” (str. 193), ocito istrgnuti iz konteksta razgovora. Mi
smo povod razgovora naslovili tako, kako on po svojoj naravi i sadrzaja, jednostavno
jest: “Razgovor s Heideggerom 23. rujna 1966”. Kad bi se inzistiralo na kakvom
redakcijskim naslovu, mogla bi se mozda navesti osnovna i zakljucna,
jednostavna i teska Heideggerova misao: “Za nas danasnje je velicina onoga sto
valja misliti prevelika”.
Pitanja “Spiegel”-a krecu se, sto
se tice dogadjaja oko 1933, u okviru navoda citiranog clanka (br. 7, od
7.2.1966) zbog kojega je Heidegger uputio citateljsko pismo, objavljeno
7.3.1966).
Napominjemo da sljedeci
Heideggerov razgovor, koji se misaono slaze sa Die Selbstbehauptung der deutschen Universitat. Das Rektorat 1933/34 (V. Klostermann,
Frankfurt a. Main 1983), govori vise o
Heideggeru, nego sva dosadasnja apologetska i tuziteljsko-optuzujuca literatura.
Najbolji autori knjiga i clanaka koji se bave tim razdobljem, kao sto su O.
Poggeler, A. Schwan, F. Fedier, O. Biemel, V. Franzen, H. Arendt, F.-W. v.
Hermann, B. v. Allemann i dr., literarno stvarno zaostaju za majstorovom
rijeci.
Razgovor s Heideggerom 23. rujna
1966.
SPIEGEL: Gospodine profesore
Heideggeru, svaki put smo iznova ustanovili
da Vase filozofijsko djelo osjecaju ne narocito dugotrajni dogadjaji
Vaseg zivota koji nikada nisu bili osvijetljeni.
HEIDEGGER: Mislite na
tridesettrecu?
SPIGEL: Da, prije toga i poslije
toga. Mi bismo to stavili u vecu svezu i odatle dosli do pojedinih pitanja koji
se cine vaznima, otprilike: kojih mogucnosti ima da filozof djeluje na zbilju,
pa i na politicku zbilju?
HEIDEGGER: To su vec vazna
pitanja; mogu li odgovoriti na sva? No najprije moram kazati da prije svojeg
rektorata nisam ni na koji nacin politicki djelovao. U zimskom semestru
1932/33. imao sam dopust, te sam uglavnom bio gore u svojoj kolibi.
SPIEGEL: Kako je doslo do toga da
ste postali rector Sveucilista u Freiburgu?
HEIDEGGER: U prosincu 1932.
izabran je za rektora susjed von Mollendorf, ordinarius za anatomiju. Petnaesti
travanj je na ovdasnjem Sveucilistu nastup sluzbe novog rektora. U zimskom
semestru 1932/33. cesce smo govorili ne samo o politickom polozaju, nego napose
o polozaju sveucilista, o – dijelom bezizglednom – polozaju studenata. Moj sud
je glasio: koliko mogu prosuditi stvari, ostaje jos samo ta jedna mogucnost –
zajedno sa snagama izgradnje, koje su zaista jos zive, pokusati da se zahvati
razvoj koji dolazi.
SPIEGEL: Vidjeli ste, dakle, neku
vezu izmedju polozaja njemackog sveucilista i politicke situacije u Njemackoj
uopce?
HEIDEGGER: Dakako da sam pratio
politicke dogadjaje izmedju sijecnja i ozujka 1933, te o tome prigodice i
razgovarao s mladjim kolegama. No moj rad je bio posvecen jednom opseznijem
izlaganju predsokratovskog misljenja. Pocetkom ljetnog semestra vratio sam se u
Freiburg . U medjuvremenu, professor von
Mollendorf je 16. travnja stupio u sluzbu rektora. Jedva dva tjedna kasnije,
tadasnji badenski Ministar kulture razrijesio ga je te sluzbe. Vjerovatno je
zeljeni povod za tu ministrovu odluku pruzila cinjenica sto je rektor zabranio
da se u Sveucilistu izvjesi tzv. zidovski plakat.
SPIEGEL: Gospodin von Mollendorf
bio je socijaldemokrat. Sto je poduzeo nakon svojeg smjenjivanja?
HEIDEGGER: Jos na dan svojeg
smjenjivanja dosao je von Mollendorf k meni i kazao: “Heidegger, sad Vi morate
preuzeti rektorat”. Upozorio sam ga da promisli kako mi nedostaje svako
iskustvo o upravnoj djelatnosti.
Tadasnji prorektor Sauer (teolog) me je medjutim, isto tako zestoko snubio da
se kandidiram za novi rektorski izbor, jer je inace postojala opasnost da za
rektora bude imenovan neki funkcioner. Mladje kolege, s kojima sam vise godina
razgovarao o pitanjima oblikovanja sveucilista, salijetali su me da preuzmem
rektorat. Dugo sam se ustrucavao. Konacno sam se izjasnio spremnim da sluzbu
preuzmem samo u interesu Sveucilista, ako bih mogao biti siguran u jednoglasni
pristanak plenuma. Medjutim, ostale su sumnje u moju prikladnost za rektora,
tako da sam jos ujutro onog dana koji je bio utvrdjen za izbor otisao u
rektorat i prisutnom smijenjenom kolegi von Mollendorfu i prorektoru Saueru
izjavio da ne mogu preuzeti sluzbu. Na
to su mi obojica kolega odgovorili da je izbor tako pripremljen da sada vise ne
mogu odstupiti od kandidature.
SPIEGEL: Potom ste se izjasnili
posvemasnje spremnim. Kakav je onda bio Vas odnos spram nacionalsocijalista?
HEIDEGGER: Drugi dan po mojem
preuzimanjem sluzbe pojavio se u rektoratu “studentski vodja” sa dva pratioca,
te iznova zahtijevao da se izvjesi “zidovski plakat”. Odbio sam to. Tri
studenta udaljise se s primjedbom da ce zabrana biti prijavljena studentskom
vodstvu Reicha. Nakon nekoliko dana telefonski je nazvala visokoskolska
sluzba SA u vrhovnom vodstvu SA,
SA-grupni vodja dr. Baumann. Zahtijevao je da se spomenuti plakat izvjesi, kako
je vec ucinjeno na drugim sveucilistima. U slucaju odbijanja imao bih
racunati sa smenjivanjem, ako cak ne sa
zatvaranjem Sveucilista. Pokusao sam za svoju zabranu dobiti potporu badenskog
ministra culture. Ovaj je izjavio da nista ne moze poduzeti protiv SA. Pa ipak,
svoju zabranu nisam povukao.
SPIEGEL: To dosad nije bilo
poznato.
HEIDEGGER: Motiv koji me je uopce
odredjivao da preuzmem rektorat spomenut je vec u mojem frajburskom nastupom
predavanja godine 1929. – Sto je
metafizika?: “Podrucja znanosti daleko su jedna od drugih. Nacin obradbe njihovih
predmeta iz osnove je razlicit. Ta raspadajuca mnostvenost disciplina danas se
odrzava zajedno sa nekom znacenju jos samo tehnickom organizacijom sveucilista
i fakulteta, te praktickim usmeravanjem struka. Nasuprot tome, odumrla je
ukorijenjenost znanosti u njihovoj bitnoj osnovi”. Sto sam u pogledu tog – u
medjuvremenu danas ekstremno izopacenog – stanja sveucilista pokusao za vrijeme
svoje sluzbe, izlozeno je u mojem rektorskom govoru.
SPIEGEL: Pokusali smo utvrditi
kako se i da li se to ocitovanje od 1929. poklapa s onim sto ste 1933
HEIDEGGER: Da, ja i stojim uz to.
Jer ta akademijska “sloboda” precesto je bila samo negativna; sloboda od truda
da se upustimo u ono sto znanstveni studij zahtijeva u pogledu promisljanja i
osmisljanja. Uostalom, ne bi trebalo da recenica koju ste izuzeli bude
pojedinacno citana, nego u svojoj svezi; tada se razjasnjava sto sam htio da se
razumije s “negativnom slobodom”.
SPIEGEL: Dobro to se razumije.
Vjerujemo ipak, da cujemo jedan novi ton u vasem rektorskom govoru kad Vi tamo,
cetiri meseca nakon Hitlerova imenovanja za Reich-kancelara, na primjer,
govorite o “velicini i velicanstvenosti tog proloma”.
HEIDEGGER: Da, bio sam u to i
uvjeren.
SPIEGEL: Dali bi ste mogli jos
objasniti?
HEIDEGGER: Rado. Tada nisam vidio
drugu alternativu. Pri opcoj zbunjenosti mnijenja i politickih tendencija 22
partije, valjalo je naci jedan nacionalni i prije svega socijalni stav,
otprilike u smislu pokusaja Friedricha Naumanna. Mogao bih dati samo jedan
primjer, ovdje citirani napis Eduarda Sprangera koji daleko nadmasuje moj
rektorski govor.
SPIEGEL:…
(изд. “August Cesarec” Загреб)
No comments:
Post a Comment